Poznavanje brojeva u 1.razredu od ključnog značaja

Čini se da postoji veza između poznavanja brojeva u prvom razredu osnovne škole i poznavanja osnovnih matematičkih funkcija u kasnijoj dobi, otkriva nova studija.

Naučnici su testirali 180 učenika sedmog razreda u Columbiji, te utvrdili da su oni koji su imali loše rezultate na testu osnovnih matematičkih operacija ista ona djeca koja na početku prvog razreda nisu dobro poznavala brojeve, izvještava Associated Press (AP).

„Oni su na samom početku imali poteškoće sa shvatanjem matematike, a imaju ih i sada“ – rekao je voditelj istraživanja dr. David Geary, kognitivni psiholog na univerzitetu u Missouriju. „Oni ne sustižu svoje vršnjake koji su bolje poznavali brojeve u prvom razredu“ – dodao je.

Ove razlike između učenika nisu nastale usljed faktora kao što su koeficijent inteligencije ili poremećaj pažnje, javlja AP.

Rezultati pokazuju da je ono što Geary naziva „poznavanje sistema brojeva“ osnovna vještina koju učenici kontinuirano nadograđuju, i predstavlja mnogo više od puke sposobnosti računanja. Takvo poznavanje brojeva znači i razumijevanje veličina – da je 34 veće od 23 – te da brojevi predstavljaju različite količine, da su tri tačkice isto što i broj „3“ ili riječ „tri“.

Geary i njegove kolege će nastaviti pratiti ovu djecu i u srednjoj školi.

Ovo istraživanje ne samo da nastoji iznaći rješenja da se poboljša uspjeh učenika u matematici, ono je i mnogo više – riječ je o tome da se osigura poznavanje osnovnih matematičkih funkcija i operacija koje su potrebne svima u odrasloj dobi. Na primjer, svi bi trebali znati koliki kusur da očekujemo u prodavnici, kako sabrati račun iz restorana, ili koliko će nam prodavač naplatiti 1,5 kg jabuka na pijaci. 

Samo u SAD-u jedan od pet odraslih ima nedostatak matematičkih sposobnosti, kakav se npr. očekuje od učenika prvog razreda srednje škole. Ovi ljudi imaju problema sa svakodnevnim matematičkim zadacima u životu (npr. razumjeti konačan iznos na telefonskom računu), a to utiče i na gubitak kompetetntnosti  za određena radna mjesta za koja su (formalno) kvalificirani, prenosi AP.

Izgradnja samopouzdanja

Škola, školski prijatelji, zadaci i obaveze, mogu uveliko umanjiti osjećaj samopouzdanja kod djeteta. Evo nekoliko ideja kako pomoći djetetu da izgradi i održi samopouzdanje:

• Vjerujte u svoje dijete i to pokažite – neka zna da je vrijedno ljubavi i poštovanja i da je voljeno baš takvo kakvo je.
• Hvalite vaše dijete i imajte pozitivan stav – dijete mjeri svoju vrijednost i postignuća prema vašem stavu o njemu., “Odlično! Bilo je teško, ali si uspio!” – to je muzika za dječje uši. Uvjerite svoje dijete da je u redu griješiti i da je i to normalan dio odrastanja.
• Slušajte svoje dijete – slušajte pažljivo i ponovite ono što ste čuli kako biste bili sigurni da ste razumjeli. Ohrabrite dijete da što više sa vama razgovara.
• Prepoznajte osjećaje djeteta – i pomozite mu da ih izrazi riječima.
• Kritikujte ponašanje, a ne dijete – veoma je lako upasti u ovu zamku. Previše kritike daje signal vašem djetetu da je loša osoba. Izuzetno je štetno ako se kritike kontinuirano ponavljaju. Pojasnite da vam se ne dopadaju određeni postupci ili ponašanja.
• Poštujte interesovanja vašeg djeteta, čak i kada smatrate da su dosadna ili nepotrebna. Pokažite interes za njegove prijatelje i za ono što se dešava u školi. Uključite se aktivno u takve razgovore, kako biste pokazali da ste čuli ono što je rečeno.
• Prihvatite strahove i nesigurnosti vašeg djeteta – čak i ako se čine potpuno trivijalnim, ne odbacujte ih olako. Natvrdnju “ Ne ide mi matematika” dobro je reći “Očigledno imaš poteškoće sa matematikom, kako ti mogu pomoći?” 
• Ohrabrite samostalnost i neovisnost – pomozite mu da proba nove stvari i stekne iskustva. Postignuće gradi samopouzdanje, a vaše dijete mora učiti i iz svojih pogrešaka.
• Smijte se sa svojim djetetom. Nikada se ne smijte djetetu.
• Fokusirajte se na postignuća i uspjehe vašeg djeteta – plivanje, muzika…bilo šta u čemu je uspješno.

 

Da li pomažete ili odmažete?

Sve dalje navedeno može trajno negativno uticati na samopouzdanje vašeg djeteta:

• Ako mu kažete da ga ne volite
• Uvrede ili negativne opaske
• Ako na bilo koji način ismijavate ono što vaše dijete radi ili osjeća
• Negativno zadirkivanje ili sarkazam
• Beskrajno kritiziranje
• Agresivno vikanje i psovanje
• 

Pas u školi

Jeste li čuli za novu metodu koju primjenjuju u jednoj osnovnoj školi u Švicarskoj, gdje u toku nastave, u učionici zajedno sa djecom boravi i jedan pas? I dok se ova metoda u najmanju ruku na prvi pogled može učiniti neobičnom, efekti i rezultati su vrlo pozitivni, ako ne i fascinantni.

Tabo (ime psa) je već postao zvijezda škole, i svako dijete želi ga dodirnuti i pomaziti. Nastavnici su primijetili, kad je Tabo u blizini, da su djeca pažljivija, da paze da ga slučajno ne povrijede, ali da istovremeno postaju obzirnija i nježnija  prema svojim vršnjacima.

Kada djeca postanu preglasna pas jednostavno stane pored vrata, pokušavajući napustiti učionicu. Djeca to primijete i momentalno postaju mirnija.

Za djecu koja nemaju psa kod kuće ovo je izvrsna prilika da se upoznaju sa životinjama i poigraju sa Tabom tokom odmora. Komentari djece su da je pas divan, vrlo interesantan, i da im je čak i samo učenje sada zabavnije.

Nastavno osoblje tvrdi da hiperaktivna i stidna djeca od ove metode imaju najviše koristi. Kako kaže jedna nastavnica, djeca koja imaju problem u ponašanju  su uglavnom izolovana. A, Tabo je potpuno iskren prema njima. On im ne sudi, u jednom trenutku on može učiniti da se ta djeca osjećaju najboljima na svijetu, što je jako važno za njih. I nije sve vezano za igru sa psom. Studije su pokazale da kada se radi o odnosu psa i čovjeka, milovanje psa podiže razinu oksitocina, hormona poznatijeg kao anti-stres hormon ili “supstanca nježnosti“, što također pomaže u smanjenju anksioznosti kod djece. Kada su urađene provjere nivoa stresa kod djece, otkriveno je da je nivo stresa daleko manji kod djeca koja su milovala psa prije nekih važnih školskih aktivnosti, kao što je provjera znanja, u odnosu na djecu koja nisu bila u kontaktu sa psom.

 

Ja želim…

Jedan mladić je otišao kod svog učitelja i rekao mu: “Učitelju, ti si me savjetovao da stalno ponavljam u mislima frazu, ‘Ja želim radost u svome životu!’ Tu rečenicu izgovaram svaki dan mnogo puta, a radosti u mome životu niti je bilo, niti je ima. Ja sam i dalje jednako nezadovoljan kao što sam i prije bio. I šta sada da radim?”

Mudri učitelj je tiho položio ispred mladića predmete koji su mu prvi dopali ruke – žlicu, čašu i svijeću – i upitao ga:
– “Reci mi, šta bi želio da imaš od ovih predmeta?”
– “Čašu” – odgovori mladić.
– “Izgovori to sada pet puta.” – zatražio je starac.
– “Ja hoću čašu. Ja hoću čašu…” – ponovi učenik pet puta.
– “Eto, vidiš li”, reče mu učitelj, “možeš ponavljati i pet milijuna puta na dan da hoćeš čašu, ali je nećeš imati. Treba da pružiš ruku i da je uzmeš! Same riječi nisu dovoljne, treba nešto i da uradiš.”